Povijest umjetnosti kao aktivna snaga

Već gotovo dva desetljeća svečana dodjela godišnjih nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) prilika je ne samo za okupljanje stručnjaka iz područja povijesti umjetnosti, već i šire javnosti s ciljem promicanja svijesti o važnosti i nužnosti očuvanja kulturnog naslijeđa. Kao jedno od najvažnijih priznanja unutar struke, i ovogodišnja je nagrada dodijeljena najistaknutijim pojedincima i projektima koji su ostvarili osobita stručna i znanstvena postignuća u protekloj godini. Oslanjajući se na nominacije koje dolaze od same struke, odnosno njezinih institucija i pojedinaca, ovogodišnje Povjerenstvo dodije­lilo je nagrade u tri kategorije: nagradu za životno djelo, godišnje nagrade za znanstvenu ili stručnu knjigu, izložbu i promicanje vizualne kulture, te nagrade za izvrsne diplomske radove. Iako je struka tijekom 2024. godine pokazala iznimnu razinu aktivnosti, kategorije Popularizacija struke i Zaštita kulturne baštine ove godine ostale su bez laureata. Razlog nije nedostatak vrijed­nih inicijativa, kojih je dakako bilo, nego nedovoljan broj ili kvaliteta službenih nominacija, stoga su ih Povjerenstvo i Upravni odbor ovoga puta izostavili.

Dobitnici nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske / Snimio Jovan Kliska

Zbog svoje znanstvene vrijednosti, metodološke dosljednosti i interpretativne širine, godišnja nagrada za knjigu dodijeljena je Matku Marušiću za monografiju Drvena skulptura otočja Cresa i Lošinja do 1550. godine: pojavnost i vrijednost, dok se među izložbenim projektima u pogledu pažljivo strukturiranog kustoskog koncepta, interdisciplinarne suradnje i izvrsno opremljenog kataloga osobito istaknula izložba Sjaj u tami. Nizozemsko slikarstvo 17. stoljeća u hrvatskim zbirkama održana u Galeriji Klovićevi dvori, za koju je godišnja nagrada DPUH-a pripala autorskom timu koji su činili Ivan Ferenčak, Valentina Bach i Galerija Klovićevi dvori. Ukazavši na važnost očuvanja javnih prostora namijenjenih promociji i komunikaciji suvremene umjetnosti, nagrada za promicanje vizualne kulture pripala je izložbi Sto godina Salona Galić, priređenoj u organizaciji HULU Split i Galerije umjetnina, a koju potpisuju Jasminka Babić, Sandi Bulimbašić i Viktor Popović, dok su nagrade za najbolje diplomske radove otišle u ruke mladih povjesničara umjetnosti – Maris Bjelančić, Ive Dalića i Luciane Fuks.

Središnje priznanje svečanosti, nagrada za životno djelo, dodijeljena je Vladimiru Crnkoviću, istaknutom povjesničaru umjetnosti, muzealcu, likovnom kritičaru i predanom istraživaču naive i samouke umjetnosti u Hrvatskoj. Kao dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti, autor brojnih izložbi i publicističkih radova, Crnković je oblikovao stručni diskurs o naivi i dao ključan doprinos očuvanju njezine baštine. Njegov profesionalni i intelektualni angažman, kao i jasna etička pozicija, simbolično su objedinjeni u nagradi koja mu je ove godine dodijeljena, ne samo kao zahvala, nego i kao poziv na odgovornost svima koji sudjeluju u oblikovanju kulturne politike i muzejske prakse. Dodijeljena nagrada poprima dodatnu simboličku težinu kada se prisjetimo prošlogodišnje značajne tribine Za naivnu umjetnost u organizaciji DPUH-a održane u Matici hrvatskoj, na kojoj je Crnković pročitao svoje otvoreno pismo Rekvijem za Hrvatski muzej naivne umjetnosti javno prozvavši ukidanje stalnog postava, upitnu kustosku koncepciju izložbe Oho! I to je naiva, kao i smjenu stručnjakinje Svjetlane Sumpor, upozorivši na sustavno zanemarivanje struke. Iako se predstavnici Muzeja nisu odazvali pozivu na dijalog, tribina je otvorila prostor za javnu raspravu i ukazala na ključni problem – izostanak transparentne i odgovorne kulturne politike. Nagrada Vladimiru Crnkoviću tako nadilazi okvire pojedinačnog priznanja; ona je podsjetnik da se vrijednosti koje je zagovarao – stručnost, dosljednost i javna odgovornost – ne mogu zamijeniti pragmatizmom i tišinom. Njegov glas poziv je svima koji vjeruju u društveno, kulturološko i znanstveno poslanje umjetnosti.

U vremenu kada se znanost o umjetnosti nerijetko gura na margine obrazovnog i društvenog interesa, nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske kontinuirano svjedoči o vrijednosti predanog rada, sustavne analize i kulturne odgovornosti. U godini koja predstoji, povodom jubileja ove nagrade, pred strukom je dodatna prilika da vlastite doprinose učini vidljivijima – ne samo unutar profesionalne zajednice, nego i u širem kulturnom prostoru kojem ona, bez sumnje, pripada.